Svakako posjetite!

DEMOCRACY

POLITIKON

DVD Vukosavljevica

U nedjelju, 02. srpnja 2006. godine, dobrovoljno vatrogasno društvo Vukosavljevica proslavilo je svoju 80. godinu postojanja. Okupljanje je započelo istog dana ujutro u vatrogasnom domu DVD-a gdje su dočekana vatrogasna društva susjednih sela i DVD Goričan. Svečanost se nastavila u društvenom domu gdje su članovima društva dodijeljena diplome i priznanja za dosadašnji rad. Diplome i priznanja dodijelila je vatrogasna zajednica općine Špišić Bukovica na čelu sa predsjednikom Milanom Leškom. Svečanosti je prisustvovalo 250 ljudi. Svi gosti i članovi DVD-a Vukosavljevica prošli su dijelom Bilogorske ulice do mosta nedaleko škole. Uz vatrogasce su ovdje bile i goričanske mažoretkinje koje su dodatno uljepšale prolaz. Između DVD-a Vukosavljevica i DVD-a Goričan potpisan je sporazum o bratimljenju što je drugi takav. Prvi sporazum potpisan je sa DVD-om Velika Mlaka.
Održala se i zabava, no kiša je malo zalila stvar, a vatrogasci koji inače gase, sada su bili ugašeni. Naravno da je zabava ipak bila održana, a i ražnji koji su pečeni nisu ljude ostavili ravnodušnima...


DVD Vukosavljevica broji 130 članova, predsjednik društva je Đuro Komar, potpredsjednik Željko Komar, a tajnik Zdravko Pokupić. Društvo je osnovano 1926. godine kao zajednica Turnašice i Vukosavljevice, a 1938. godine se zajednica rascijepila na DVD Turnašica i DVD Vukosavljevica.

Danas malo mojih demonstracija

Što je zapravo demokracija? Vrlo, vrlo važan pojam za čije pravo značenje, nažalost, zna jako malo ljudi. Ali zašto je to tako?
Sam pojam demokracija označavao je još politiku starih Grka, odnosno Atenjana. Naime u antičkoj je Ateni u početku bio bazilej. To je bila aristokratska ličnost koja je imala vrhovnu vlast, bili su vrhovni vođe, vrhovni suci i vrhovni svećenici. Kako bazilej nije mogao sam vladati, uz njega vlada i vijeće koje se naziva areopag. To je također aristokratsko vijeće koje su činili bogati članovi grčkog društva. Ali u Ateni se sačuvala i narodna skupština koju čine svi stanovnici. U početku se ona zvala eklesija, a poslije agora. Jačanje aristokracije dovelo je do toga da je areopag, i Eupatridi koji su ga činili, ukinuli titulu bazileja. Tako je u 7. stoljeću Atena postala aristokratska republika. Umjesto kralja počinju se birati 9 činovnika koji vrše dužnosti bazileja. Ti su činovnici arhonti. Areopag je s vremenom uvodio sve veće poreze, a niži društveni slojevi su najviše stradavali. Seljaci su se stalno zaduživali i postajali su sve siromašniji, a kako se moraju zaduživati kod bogataša, javlja se i dužničko ropstvo. Zato su 621. godine u Grčkoj seljaci uspjeli dobiti popisivanje zakona. Ubrzo je za vrhovnog arhonta izabran Solon. On je 594. godine prije Krista ukinuo dužničko ropstvo i otkupio je sve Atenjane koji su bili porobljeni. U međuvremenu je i sve stanovništvo podijelio na četiri imovinska sloja: pentaksiomedimni, hipeji, zeugoti i najsiromašniji teti. Polako je Solon oduzimao vlast aristokraciji. U Ateni se javilo novo vijeće – vijeće od 400 koje je rukovodilo radom narodne skupštine. Pred kraj svoje službe Solon uvodi timokraciju – odnosno koliko novca, toliko vlasti. Nakon Solona se situacija pogoršava, a dužničko se ropstvo ponovno javlja. Vođa seljaka je u međuvremenu postao Solonov rođak Pizitrat. Da bi zaštitili Pizistrata, narodna mu je skupština dala oružanu pratnju. Napokon 560. godine pr. Kr. Pizistrat preuzima vlast u Ateni i započinje vladavina jednog čovjeka u interesu demosa tj. običnih građana – tiranija. Stanje se poboljšavalo, jer je Pizistrat seljacima davao jeftine kredite, uveo je stalnu, plaćenu vojsku i putujuće suce – jednostavno je štitio demos. Pizistrat je i gospodarski unaprijedio Atenu, a uz njega je ona postala mramorni grad. 510. godine pr. Kr. Pizistrat umire, a vlast ostavlja sinovima Hiparhu i Hipiju. Njegovi sinovi nisu vladali poput oca, već su uvodili sve veće poreze, a eupatridima se to nije nimalo sviđalo i zato su pozvali pomoć iz Sparte. Spartanska vojska tad je ponovno dovela aristokraciju na vlast. Ali već godinu dana kasnije Atenjani ruše aristokraciju, a novi je vrhovni arhont postao Klisten. Klistenova želja je bila da svi Atenjani imaju ista prava i to je odlučio provesti u djelo svojim reformama. Prvo je podijelio cijeli atenski polis na 10 teritorijalnih jedinica – fila. I svaku je filu podijelio na tri dema. Jedan je dem bio u grafu, drugi na selu i treći u primorju. Nakon toga uvodi bule ili vijeće od 500 u koje ulazi po 50 članova iz svake file. Oni se nazivaju pritani. Ali više u vijeću od 500 nisu bili samo najbogatiji, već su u njega mogli ući i najsiromašniji građani. Klisten je naredio i da se godina podijeli na deset dijelova. U svakom o deset dijelova godine narodnom su skupštinom upravljali članovi iz jedne od fila. Pritani su bili prvi atenski dužnosnici koji su dobivali plaću za svoj rad. Tako je narodna skupština postala vrhovni organ vlasti. Sastajala se jednom mjesečno pod vedrim nebom, a u njenom su radu sudjelovali svi građani. Iz pojma demos razvio se pojam demokracija, a Atena je postala prva demokratska republika na svijetu. Kako bi zaštitio demokraciju, Klisten je uveo ostrakizam. Ostrakizam je izvršavan tako da je na skupštini upitano postoji li čovjek koji bi mogao ugroziti demokraciju. Idući put bi svi čklanovi agore dobili djeliće keramike na koje bi upisali ime tog čovjeka ako je postojao. I taj je čovjek morao dobrovoljno napustiti Atenu na deset godina, no njegova imovina nije bila dirana.
To je zapravo demokracija – potpuna ravnopravnost svih ljudi. Nažalost danas ni u jednoj državi ne vlada prava demokracija. A gotovo svi državnici zagovornici su ravnopravnosti svih ljudi, ali valjda dok se pričalo što ravnopravnost znači, nitko nije bio na nastavi.
Amerikanci sebe nazivaju najdemokratskijim narodom, a zapravo od demokracije nemaju ni D. No uvijek treba imati na umu da demokraciju nisu izmislili Amerikanci, nego Grci. Rekao bih da kod nas, a i u svim ostalim ''demokratskim'' zemljama vlada neka vrsta timokracije – koliko novca, toliko vlasti, u novije vrijeme uz to se slaže i preko veze… Naravno demokracije su danas u različitim državama različite. Recimo tako da u Americi zapravo vlada, nazovimo to, tiranija, ali ne u interesu naroda, već u interesu sebe po nekom subjektivnom razmišljanju. Ali postoji i država u kojoj je demokracija ipak nešto bliže objašnjenju atenske demokracije – to je Švicarska. U toj zemlji, iako postoje politički vođe, donošenja određenih zakona biraju se na referendumima na kojima glasuje cijeli narod. U toj Zemlji, obični građani i seljaci su na prvom mjestu, a onda ostali.
Treba se zapitati valja li nam država u kojoj živimo. Sviđaju li nam se u potpunosti zakoni, ali ne samo nekome nego podržava li većina građana neku odluku koju donese vladajuća stranka. Biranje stranke na parlamentarnim izborima je demokracija, ali samo to biranje, a njihovo vladanje nema veze sa tim pojmom. Prije izbora obećavaju brda i doline, dok dođu na vlast, ne dobijemo ništa jer ''i njima treba''. A takva država ne može ići u dobrome smjeru. Stranke prilagođavaju zakone sebi, a ne narodu ispred kojeg oni vladaju. Stoga i ne čudi što na izbore za vlast izlazi sve manje građana. A najbolje bi bilo kad ne bi na izbore izašao ni jedan građanin. To bi valjda pokazalo da politika koja se provodi ne valja.
Idealna zemlja u kojoj bi vladala prava demokracija trebala bi izgledati nekako ovako: Svi bi građani trebali imati ista prava i iste privilegije. Ne bi trebao postojati parlament, nego visoki dužnosnici koji bi bili zaduženi za provedbu zakona. A zakoni bi se trebali donositi na narodnim skupštinama. Na takvim bi skupštinama svi građani prisustvovali i imali bi pravo odbiti ili podržati prijedlog o usvajanju nekog zakona.
Danas, vladajuća stranka svojevoljno donosi zakone koji građanima ne odgovaraju, ali oni imaju odgovor na to, bez obzira kako zakon bio glup, nepotreban ili nepoželjan. Oni jednostavno nametnu zakon, a narod mora šutjeti. Ako podignu štrajk, vlada ga proglasi nezakonitim i strpaju ljude u zatvor. I što se dobije time? Samo nesloga, nezadovoljstvo, siromaštvo i država u rasulu. Francuska je bila najbolji primjer za ovakvo što. Predsjednik je uveo novi zakon, ljudi su počeli prosvjedovati, ali ništa. No nasreću narod nije posustajao i počeo je raditi neke nerede što je ipak dovelo do rušenja postavljenih zakon koji su odgovarali samo vladajućima.

Pa sad i sami možete zaključiti kakvu državu trebamo…

Dogodilo se nešto...

Danas se ponovno javljam jer mi se nešto dogodilo. Rano sam se probudio kako bih se najeo prije nego smo išli piliti drva. Najeo sam se i za pola sata ispilili smo drva koja smo trebali ispiliti i nakon toga smo pošli na brdo srušiti još nekoliko sušaca da bismo i njih ispilili. Kad smo ih srušili i stavili na prikolicu, krenuli smo doma. Ja sam se srećom ili nesrećom nagnuo na prednju stranicu prikolice. I spustili smo se niz brdo. Stranica prikolice je na putu nekako pukla i ja sam se strmoglavio prema traktoru. Nekako sam se uspio primiti za traktor da ne padnem pod prikolicu, a traktor su zaustavili da se nešto ne dogodi. Na sreću prošao sam bez težih posljedica, a moglo je biti svašta. Na kraju sam ostao samo sa ranom na prstu, ali nije strašno, a do doma me polako počinjao boljeti i desni bok. Hvala Bogu, sve je prošlo bez mene ozlijeđenog ili …

SPORT U VUKOSAVLJEVICI

Svi znaju koji kod nas sport prevladava. o tome ne treba ni pričati... ali rijetko tko zna da je kod nas oživljen i baseball, iako tek na godinu dana.

A bilo je to 2002. godine. U naše selo došlo je turista kao u priči. Rekao bih kao nikada do tada (premda bih pogriješio). Došla je obitelj Milić iz Splita, obitelj Kovać iz Švedske, gospončić Vučinić iz Srbije... Uglavnom, nastale su svije baseball ekipe - ELEKTRU i PROTOSI. Igralište je billo na mome vrtu - uredio sam to poput vrhunskog organizatora. ali nije to sad važno.



Što se tiče kluba Elektru, ja sam bio kapiten momčadi, a igrači su bili Dunja, Robert, Slađana i Ana. odigrali smo utakmica koliko je bilo dana u kolovozu. i od toga izgubili smo samo dvije.

Što se tiče pak Protosa, njihov je kapiten bio Branko, a igrači Kristian, Vedran, Milan i Iva. Ne smijem reći da nisu dobro igrali, davali su sve od sebe, ali jednostavno smo bili snažniji od njih.

Eto sad ste saznali još nešto o Vukosavljevici...

Krećem jer vrijeme je...

Vrijeme je da se i ja javim. Toliko sam lijen da nikako da nešto napišem. Ali evo sada imam vremena… lijenost me je prešla na Veliki Petak i napokon mogu nešto napisati.

… Ali postoji problem. Što da napišem o Vukosavljevici kad se ovdje ništa ne mijenja? Mogu napisati da je posao u punom jeku. Svi nešto rade. Do ljeta će se ubijati od posla, a onda slijedi strka da se sve stigne obraditi da ne ostane ništa za jesen ili, ne daj Bože, zimu. Tako je to kod nas.
Što da još dodam. Možda to da je Uskrs ipak donio barem dva dana kad će sav posao prestati. Ali ne dajte se prevariti. Već će u utorak sve brujati od traktora i sličnih neidentificiranih cestovnih objekata. Stoga ako želite vidjeti kako i na selu može biti kaos, navratite.



Mi vas čekamo…

ŽETVA

Sećanja na minula ljeta. Žetva. Dozrela su visoka žuta žita. Mesec je srpanj. Vruće. Žega. Jutrom se rani. Kosci širokih pleća s lakoćom zamahuju. Voderi klapaju za pasom. Ravnicom odzvanja kosa podajući se brusu. Žene vredno nabiru bogate otkose. Dečkići i curice prave pojaseve i pomeću. Stariji vežu u snopove. Iza njih strnak a snoplje se množi dok se sunce uspinje prema zenitu.
U daljini kao san uzdiže se Bilogora i mami svojim debelim hladom i svježim izvorima.
Tada već zazvoni podne u kapelici, a sustiže ga jače turnašičko zvono.
Iz sela, se žuri majka s košarom na glavi, s boketom u jednoj, a putrom u drugoj ruki. Dobro je podbrusila pete dok je bosonoga stigla do Dugačkog polja: juha s rezancima, pečena kokoš, stenfani krumper. Težaki se mogu dobro okrepiti. Prostire stoljnjak ispod rastića na međi. Počinak prolazi brzo. Vruće. Roj pćela u zraku. Voda u putri topla. Snaga izdaje. Popodne je debelo odmaklo. Vreme je za južnicu. Doneli su friške vode iz zdenčića u Jalšiku.
Snopove slažu u granice. Lati na lati, unutra pa u križ, a na vrju – pop, da ne zakisne. Granice se ponosno šepure na friškom strnaku. Miševi bježe tražeći novo utočište.
Sunce pravi dugačke sjene i spušta se iza turnašičke crkve. Trudni kosci spremaju se na zasluženi počinak. Putom do sela, pa stazama preko brda. Doma ih čeka majka z vrućom mutnjarom iz krušne peći.

Scroll images by bigoo.ws

POVIJEST VUKOSAVLJEVICE

Naslov sljedećeg teksta možda bi trebalo nazvati O ljudima i događajima, no i ovaj naslov vrlo je prikladan za sljedeću temu.
Posebno za ovo nas je potaknuo tekst profesora Mirka Hausknehta sa naslovom VUKOSAVLJEVICA i podnaslovom Ljudi i dogadjaji. Rukopis profesora Mirka Hausknehta, VUKOSAVLJEVICA, izabran je kao prvi tekst na ovu temu. Suradnici u pisanju ovog djela profesoru su bile obitelj Kovač gdje ističe gđu. Nadu i g. Marka te njihovu kćer Marinu, udatu Radinović, te obitelj Stanešić gdje pak ističe gđu. Justu i g. Josipa. Uz njihovu pomoć pomogla je i literatura sa popisima naselja i stanovnika u Slavoniji, virovitičkim tjednikom, popisom kućanstava u Vukosavljevici i nekim drugim djelima. Djelo je izdano na papirima i pisano je štampačom mašinom. Izdano je u Zagrebu 1997. godine.

Sad pređimo na tekst koji je prepisan točno od slova do slova!
'Mjesto Vukosavljevica smjestilo se u Podravini na sjevernim obroncima Bilogore, izmedju i pokraj isturenog obronka i proteže se u podravsku nizinu; nekako u pravcu sjeverozapad – istok. Oblik mjesta obzirom na položaj ulica je u obliku ipsilona, plus ogranci.
Glavna Bilogorska ulica prva je naseljena i u njoj se nalazi škola, kapelica i lugarnica, a proteže se izmedju dva obronka Bilogore, nekako uz potok do križanja sa Kolodvorskom ulicom, koja se proteže od željezničke postaje pa sve do blizu susjednog sela Turnašice ili bolje reći do raskrižja sa sporednom ulicom Jaruga koja se proteže na sjever.
Mjesto administrativno pripada općini Špišić Bukovica i Virovitičkoj – podravskoj regiji, odnosno županiji. Prema do sada poznatim podacima mjesto Vukosavljevica se spominje prigodom prvog popisa naselja i stanovnik Slavonije 1698. godine, što znači po oslobodjenju tih krajeva od
150-godišnje turske vladavine.
Medjutim u prijašnjim spisima prije dolaska Turaka u ove krajeve nigdje se ne spominje mjesto pod imenom Vukosavljevica, kao i ostala mjesta u općini Špišić Bukovica osim Bukovice (Bakve) i Bušetine (Bušine). Medjutim mjesta Vukosavljevica kao i Turnašica su postojala kao mjesta, naselja, što se vidi iz navedenog prvog popisa, ali pod drugim imenom.
U spisima bivšeg susjednog samostana pavlina sv. Benedikta u Bakvi tj. Bukovici (1301.-1554.) nigdje se ne spominje a zapadnom dijelu Vukosavljevica već župa Bartolovac te druga mjesta, selišta kao što su Ivelovac, Oslatinac i druga. Prema usmenoj predaji i podacima Bartolovec bi se trebao nalaziti izna Lozanskog luga na brdu. Medjutim virovitički franjevac Paško Cvekan u knjizi Franjevci Virovitice pretpostavlja da se to odnosi na Turnašicu jer Bartolovac je imao crkvu i župu. Sve su to pretpostavke dok se ne utvrdi istina.'

POLJOPRIVREDA U VUKOSAVLJEVICI

Došli smo do nečije bolne točke?

Scroll images by bigoo.ws

Goljak

GOLJAK

Goljak… Prolazeći kroz livade, polja, vinograde, male šumice, dolazimo na brdo, uistinu je brdo, veliko, prostrano, puno vijuga, zavoja, prepona… To je naš Goljak. Izuzetno je mjesto za seoski turizam… ljeti za roštiljade, nogomet, rukomet, odbojku, baseball, a zimi za sanjkanje i skijanje. Skupina djece i odraslih na sanjkama i skijama daje lijepi pejzaž našem Goljaku.

Tijana Baus



NA STAROM BRDU

Svemir… Mliječna staza… Sunčev sustav… Zemlja… Halo, čujemo li se?… Plavo… Europa… Hrvatska… Bilogora… Vukosavljevica… Staro brdo… GOLJAK… E, tu smo mi. Veza je uspostavljena. Iznad naše Vukosavljevice izdižu se klanci Bilogore, prekrasne hrvatske planine. Sa svake strane glavne Bilogorske ulice proteže se klanac. Jedan je Lipica, drugi Zeleno brdo, a treći najljepši i najvažniji – STARO BRDO sa najljepšim vrhom - GOLJAKOM. Brdo prekriveno vinogradima, livadama, šumarcima… daje ono što je potrebno za miran i lagodan život poput onog u nekim drugim krajevima, no nijedno
ga brdo ne može dostići svojim šarmom i moći za zaljubljenost u to brdo. Kad jednom pođeš na Goljak, moraš se obavezno ponovno vratiti. Stari putovi koji vode kroz Staro brdo do tog vrha puni su zavoja i vrlo su vijugavi. Na vrhu se nalazi klijet sa vinogradom. Do klijeti vodi šodrani put u šumici. Pretežno su šumice
presipane vegetacijom akacije. Uz livadu koja se spušta s brda prema sjeveru i Kolodvorskoj ulici nailazimo na voćnjak najvećeg voćara u selu Vlade Odalja. Po onoj livadi koja je prilično strma, uz vjetar često se spuštaju
padobranci koje vodi 'Braco'. Srna, jelen, košuta česte su pojave u ovim šumicama ispod Goljaka, no ljudi ih rijetko imaju prilike vidjeti jer su plahe i plašljive. Zec se uvijek skriva u travi, a kad mu se približiš pobjegne brzinom svjetlosti. Komarci su uvijek aktivni, a vrapci, djetlići i druge ptice svakog dana opjevaju ovaj prirodni raj. I tako, dok jež užurbano traži svoj plijen, lisica sanja o 'toplo pečenoj' kokici ili bar piletu. Gušterčići su izašli na svjež zrak, a zmije traže vodu da bi se okupale prije 'večere'. Sve lijepe boje nestaju sa zalaskom sunca. Noću su aktivne sove i ćukovi, no sve ostalo se budi već u zoru drugoga dana.

Neven Tandarić

STARI KOSALJEVAČKI RECEPTI

ŠĆIPANCI

SASTOJCI: brašno, voda, jaje, vegeta, sol, vrhnje, mast, mljevena paprika

PRIPREMA: U posudi zagrijte vodu. Zamijesite brašno sa vodom i dodajte jaje. Zamiješena smjesa ne smije biti ni tvrda ni meka. Dobiveno tijesto istrgajte na komadiće veličine šljive. Te komadiće stavite u vrelu vodu. U to se dodajte sol, i mast te vegetu, a po želji mljevenu papriku ili vrhnje.

POSLUŽIVANJE: Jelo se poslužuje kao juha ili na suho.

PRILOZI: zelena salata

RECEPT DALA baka ANKA VIDIĆ

SIJEČANJ

Siječanj. Prvi mjesec u godini. Ovo su putovanja Vukosavljevčana niz Goljak vrećama. Njihova je glavna i trajna zadaća: istraživati nova sanjkališta i proučavati tek pronađena skijališta, hrabro se spuštati gdje se spuštao još nitko nije.


Siječanj je predivan mjesec u godini. Istina je da ima i onih koji nemaju takvo mišljenje. Upravo je ovaj siječanj bio drugačiji nego prošli. Prošla je Nova godina – bez snijega, prošla su tri Kralja – opet bez snijega. Pa šta je to? I onda iznenada u četvrtak, 20 dana mjeseca siječnja, probudim se ujutro i što nađem – snijeg. Ali otopio se već do nedjelje. I to je neka zima. Nakon subotnjeg slavlja – Vincekovo – nedjelja je bila opet bez snijega. Ali… kako se kaže: bit će bolje od ponedjeljka. I bilo je – snijeg je opet pao i zatrpao svaki komadić našeg sela. Snježni pokrov (doduše malen) razveselio je mnoga lica. A drugog dana padne još toliko i nastavilo je rasti. Sad ga ima oko pokla metra. No ako sad opet započne otapanje, zaista ćemo imati dojam dvotjedne zime i veoma duuuge jeseni kako je to u Dalmatinskoj zagori.

I tako. Uživajte u snijegu i zimskim radostima.
Zimski pozdrav uz topli čaj!!!

Neven Tandarić
(uz prerađeni uvod Williama Shatnera za Star Trek)